Povratak u Svijet Primata

Dragi prijateljice i prijatelji, roditelji, djeco, sestre i braćo, nakon 10 godina u Rupi, u Totalnoj Apstinenciji, Meditaciji i IntraExternoj Metamorfozi  javljaMo vaM se strujeći M. Trenutno analiziramo situaciju koja nas je zatekla prilikom Povratka u Svijet Primata. Na prvi pogled se čini da su konzumentski pristup digitalizaciji u Socijalnim i Nesocijalnim Medijima amplificirao Primitivni Nagon ka Sreći u Nesreći do neslućenih razmjera. Stari, bogati i bezmoralni ljudi su predsjednici, nepismeni i korumprani su ministri. Mlijeko je jeftinije od vode, banana od šljive. Sve po planu.
Štab za Manipulisanje Naša Dva Mozga (ŠZMN2M) je ponovo uključen.

[machina] featuring Biške, HARI Krvnik od Ilinčice & Kabul Rodriguez- SPASITELJ JE STIGAO!

Ona gola, ja u koži, bič mi šiba guzu,
Oko nas gori vatra i djavo svira frulu.
I odjednom probudih se i shvatih da sam sanjao
Kad začuh vrisku ispred kuće, vele: “Stig`o Pavao!”
Navuko sam naj-opanke, kosu sam nauljio,
da dočekam i ja Pavla, k`o što je zaslužio.
Sumnjam da znaš ko je Pavle i šta ga u selo posla,
Pa evo slušaj brate, kako sve to počelo je

Kao da je bilo jučer, još uvijek se sjećam,
Te noći sila kad nam – svu žensku ote čeljad!
Djevojčice, babe, nene, nijedne ne osta.
Tako poče muka naša, selo muško posta!
Na početku bješe lako – pijanka i droga!
Sve dok jedne noći mukle – ne ubiše maloga.
Malog Jožu ubiše nam. Bilo mu je osam.
Na livadi nađoše ga pokraj Svetog Mosta!
Ne saznasmo ko ga zakla, i je l`ga isti jeba!
Jer za takve stvari čusmo mikroskop nam treba!
Mjesec prođe od belaja kad eto zla u junu!
Neko sjecnu Marku brici uši, nos i ćunu!
I od tada umro nam je i sedmi od noža,
useli nam se u selo briga i nervoza
Tol*ko zla kad insan vidi, posumnja u Đavla.
Pa Golubom Depešarom mi pozvasmo Pavla!

Do tad nisam znao, vjeruj, ko je bio Pavao
Al’ od tada, brate dragi, samo njeg sam sanjao!
Kako tjera vraga Pavle i Knjigom mu prijeti
Kako vitla svetim mačem, seljane nam sveti!
Govoriše da je duše Pavle po selima krao.
Kakav je to čovjek, brate, niko nije znao.
Priča(še) narod da se noću – da po drvima vere,
i da niko ne viđe ga – da jede il* sere!
Ko ne sere Čovjek nije, niti je Životinja!
Svako mora srati govna, pa čak i sirotinja!
Eto tako poče sve to, tog Pavla smo zvali
Da nas spasi crne muke, iz govana vadi!

K`o što rekoh na početku dođe i taj petak
Ispred kuće čekaše me moj shura i tetak.
Pa krenusmo prema trgu gdje je doček bio.
U selo naše na magarcu Spasitelj je stig’o
Oko njega mašu djeca, starci nude hljeba.
Al` Pavle kao sjever hladan, nikoga ne gleda.
Jahao je kao vođen nevidljivom rukom,
sjahao, parkir*o mazgu i u krčmu uš*o
Tu pred krčmom čekali smo skoro čet*ri sata
kad izađe Pavlov glasnik i dreknu sa vrata:

O seljani, u ime Svete Knjige i Boga,
Odluka je pala riješeni ste problema!
Za vas će Pavle Sotonu iz sela protjerat
On sa Vragom bitku bije trista godina!

Pavle ce vas riješit`, braćo, nesvetog problema,
riješit će vas svih demona i duhovnih dilema.
I da znate tu u selu Pavle će prebivati.
i dok on tu je, znajte – niko vas ne smije dirat*
I vi ćete ga hranit*, braćo, pršutom i sirom,
a kad ižedni ga Đavo (crni), onda rakijom i vinom!
A na kraju treba dati (Pavlu) simboličnu platu
Zlatne zube prima Pavle, ko nema u džepu il* na vratu!
Pa svo zlato porodično donesite za njega.
Visoka je cijena Spasa, jer svakome treba!
Danak Bogu plaćat valja, jer ste se zadužili.
Da nam nije bilo njega sad bi se ugušili.
Hajte sada kući, ljudi, i sutra oko zore
Vražju glavu donosim vam, skupite se ovdje!
A da proslavimo Božiju volju trebaće nam loze,
rakijice falit* ne smje, a djeci dajte boze!

I ko duha Pavla nesta, u kuće zaključa se selo,
i kroz prozor virne samo ko je virit* smJeo.
U šljiviku iza crkve, Ostoja se kleo,
sjenu neku viđe kako lebdila je selom.
Nikad duže noći braćo, oj osvani dane!
Oka sklopit nisam mog*o, čekao da svane.
Ušutilo selo cijelo, osluškuju svi brižno
Tišina samo, nije valjda spasitelj premin*o.
I jutro osvanu zlatno, o nebeska silo!
Narod prema crkvi žuri, da nije Pavle stig*o.
Pred crkvom žive duše nema, al nađoše na gredi
Ekserom prikucan papir i poruka slijedi:

“Hvala vam na gostoprimstvu, kajmaku i siru,
i na zlatu porodičnom, na rakiji i vinu.
za zlatne zube zahvaljujem, za lance i bogatstva
hvala vam na svemu braćo, i zahvaljuje vam mazga.
Đavla nisam uhvatio jer ga nije bilo,
Đavla vi ste izmislili, Bog da bi egzistir*o
Dualizam kotač svijeta tjera, zlo dobrome treba
da opravda mu postojanje. Bez pakla nema neba.
Kontrolor Straha ima stado, a stado ima Boga,
i dok svako svoja posla gleda, biće kako treba.
Al* Zlo ko Zlo je osobina, svojstvena za ljude,
tu ni Krst ni Kaiš ne djeluju kad popuste uzde!
Prosulo se Zlo u mene još kad sam mali bio.
Ja sam braćo kršten Vatrom, Kaišem i Britvom.
Pokušavo sam biti dobar, kunem vam se Titom,
al* ko što otac moj bi rek*o: “Ljuto ne ide sa pitom!”

Ja sam čeljad žensku zakl*o, onda ih zapalio
i sjecno Marka bricu, jer mi je brčine pokvario!
A pokraj Svetog Mosta, gdje ste našli malog Jozu
za protokol samo, isti jeba ga koji ga i prikla!
I ostalih šestoro sam ko njive nožem oro’.
onako samo jer sam htio, nije da sam mor*o.
I duše sam po selu krao, nisam jeo, nisam srao,
i nikoga mi nije žao, šansu sam vam dao!
Ni vi braćo cvijećke niste, dugo sam vas gled*o,
Rasim ženu masakriro, Slobo dijete jeb*o,
Incesti na dnevnom redu, ovaj brat i otac onom,
a nedeljom svima oprošteno, i pastor drži govor.

Jevanđelja ovo ono, spašenje na putu,
U džepu krst i loza, onda ide se na žurku,
da i pastor malo zaorgija, da opusti dušu,
hajte vamo djeco, dajte pastoru po pusu.
Ja sam Božji Čekic, to je davno Tata rek*o,
i čudni su puti božji, i nekad odu preko,
s one strane svijeta slova drukčije se mjere.
oko za oko još važi, lijeva desnu ruku pere!

Eto tako braćo moja, ja sam ovdje gotov
a sela malih bezbroj ima, valja mi za poslom.
Mir sa vama, o seljani, i nek ste mi svi zdravo.
I znajte da vas Pavle voli! A ispod potpis: „Đavo!“

[machina] featuring Biške – BRAT PO ŠEJTANU

Ni sad, ni tu.
Ko ZloDuh prati me na Javi i u Snu.
Nagovara na Grijeh i Blud.
Iznutra kožu grebe, Zavija ko vuk.

Znam da je tu Glas bez Oblika,
Ples EktoplazMe ŠuM.
Na razuma me tjera rub.
Jezikom podlih zbori, Vuče me ka dnu.

Znam da je tu Brat po Šejtanu i Saputnik u Zlu!
Krv krije Tajnu Svirepu.
Tajnu zla da
Zvijer i Čovjek jedno su.

[machina] – NOVO JUTRO

Sjećaš se, draga?
Sjećaš se grana?
Babuna što sanja
Seobe primata.

Lađa…
Snovi su lađa.
Kroz oči tornada
I vihore straha,
do obala spasa.

Još je tu
Mali Majmun s plavim printom.
Sve je tu,
Al’ još ne čitamo sitno.
Sve je tu.
Sjeti se.

Ne boj se mraka
Plemena, vrača,
Ni Ministra straha!
Ne boj se, draga!

Ne treba barka,
Ni nebeska vrata,
Ni kosmička tajna!
Mi nismo za lanca,
Mi nemamo kraja!

Sad je tu.
Mali majmun s plavim printom..
Sve je luč.
Sve je postalo bistro.
Sve je cool,
Sjeti se.

[machina] featuring Biške – POČETAK SVEGA

Po učenim Sve
Stvori se iz ničeg
I u Krug zavrti Put
A Božija Riječ
I praMaterija
Reklamiraju – Sve je po Planu

Svima Sunce Sija
Svi smo ista Praćelija
Svima Sunce Sija
Sve nas čeka doba Mira

I Znao se red
Grešne – Vatre su čekale
Čestite – Mlijeko i Med
Fabrike Prosjeka su
kovale prosječne
Predaka put da slijede

Svima Sunce Sija
Nekad škodi, nekad prija
Svima Sunce Sija
Masovna je produkcija

U Školi Života
MaksuM je štiman
Šargijom Plemena
Da Primata Pjesme
U budućnost nosi
I zauvjek ponavlja Mantru

Svima Sunce Sija
Nije bitno ko šargija
Svima Sunce Sija
Svaki Kraj Početak ima!

Od pećine mračne,
Od točka i vatre,
Daleko nas dovede uM
Majmuni vladaju
Roboti rade
Mi pjevamo na Autotjun

Svima Sunce Sija
Ista nam je Majka svima
Svima Sunce Sija
ovcama i vukovima

Al` Trajanja Rok
Svako biće ima
I kad shvati zašto je tu
Mijenja se Svijet
I Pravila Igre
Vječnosti prođu u danu

Svima Sunce Sija
Sve u Svemu Ciklus ima
Svima Sunce Sija
Nešto trune, nešto klija

Sad stoti je Vijek
MaksuM levitira
Spojen u MaksiMuMu
Ljubavni AtoM
Je oplodio Beskraj
I začeo Sreće VakuUM

Svima Sunce Sija
Svi u Transu, i ti i ja
Svima Sunce Sija
Svi smo ista Energija

Svemira Gen
U Svemu vibrira
Kroz Novu i Čistu Krv
Super Mališan
Se čudi dok posmatra
Relikte u Muzeju

Svima Sunce Sija
Stiglo nam je Doba Mira
Svima Sunce Sija
Sve Nas Voli ta Mašina

Svima Sunce Sija
U Spirali Istorija
Svima Sunce Sija
Svaki Kraj Početak ima

[machina] feat. Ode & Zoster – Seksi Šaman

Šaman seksi, priča med… 
Sve je zvučalo ko plan. 
Po njemu smo okitili svijet,  
po njemu navili smo sat. 
Držali za riječ 
i čekali na znak. 
Jalov zdenac molili za krijep… 
Ko je mogao da zna? 

Kurira kurac pun, 
a nijedna dobra vijest. 
U vino voda nije našla put, 
nit iz sranja curi med.  
U tišini živi gluh, 
u mraku skućio se slijep. 
Samo kuću nema lud 
i čeka obećani svijet. 

Izlizale se lampe od trljanja. 
Na antiseptik molitve su davno oguglala zla. 
Od konjice ni trag, po šalu došo’ vrag.  
Al od želje srce zajeb ne vidi.  
Jednom talac sna o vrhovima dna, 
insan kopa dok je živ. 

Rodila zla, kipe ludilom… 
Kukolj se na korov primio. 
Žetve ko kletve, 
al kakvo sjeme takav rod.  
Ruke klonule od držanja za riječ, 
Trnu dlanovi od molitve. 
Al’ neće iz sranja med. 
Neće med. 

U čudo neće riječ, 
džaba mantre plemena. 
Uzalud sva vradžbina i ples, 
Iz vode vina neće kap.  
Krugu tražili smo rep,  
vrh sanjali smo dna. 
U jalov zdenac želje šaptane, 
al’ ko je mogao da zna… 

Što je dublje korijen više slavi dna. 
Na antiseptik istine je davno oguglala laž. 
Od konjice ni trag, govna do grla,  
od drveća se šuma ne vidi.  
Jednom talac sna o vrhovima dna, 
insan kopa dok je živ. 

Sve mir. Svemir. (Ad infinitum)  

Sjever, jug, istok, zapad, sve smo probali. 
Glasove iz druge ruke u bezdan pratili. 
Lažne proroke, šamane, govornike, šarlatane.… 
Sve smo našli, samo nismo mir.  

Zmijska ulja, eliksire, sve smo kušali. 
Laž do zadnje kapi pili, laž mamurali. 
Probali smo čaše razne, polupune, poluprazne.  
Žedni bili, žedni ostali. 

Probali sve od sadake do svete iznude. 
Od trnja vijenca mučeničkog do zlata krunice. 
Od samoća samostana do Jet seta Vatikana. 
Džaba sve, u čudo neće riječ. 

Probali smo drugi obraz, al dug je bio dug. 
Naplatili debelo svako oko, svaki zub. 
Od “Oprosti, ne znaju sta čine!” do ognja pravde Hirošime, 
čitav put je bio uzalud. 

Nije za nas bio spas i obećani svijet. 
Od milosti do genocida probali smo sve. 
Od zvijezde iznad Betlehema do sazviježđa Mathausena… 
džaba sve, iz sranja neće med. 

Sto je dublje korijen više slavi dna. (4x)