Author: mahagony

Ona gola, ja u koži, bič mi šiba guzu,
Oko nas gori vatra i djavo svira frulu.
I odjednom probudih se i shvatih da sam sanjao
Kad začuh vrisku ispred kuće, vele: “Stig`o Pavao!”
Navuko sam naj-opanke, kosu sam nauljio,
da dočekam i ja Pavla, k`o što je zaslužio.
Sumnjam da znaš ko je Pavle i šta ga u selo posla,
Pa evo slušaj brate, kako sve to počelo je

Kao da je bilo jučer, još uvijek se sjećam,
Te noći sila kad nam – svu žensku ote čeljad!
Djevojčice, babe, nene, nijedne ne osta.
Tako poče muka naša, selo muško posta!
Na početku bješe lako – pijanka i droga!
Sve dok jedne noći mukle – ne ubiše maloga.
Malog Jožu ubiše nam. Bilo mu je osam.
Na livadi nađoše ga pokraj Svetog Mosta!
Ne saznasmo ko ga zakla, i je l`ga isti jeba!
Jer za takve stvari čusmo mikroskop nam treba!
Mjesec prođe od belaja kad eto zla u junu!
Neko sjecnu Marku brici uši, nos i ćunu!
I od tada umro nam je i sedmi od noža,
useli nam se u selo briga i nervoza
Tol*ko zla kad insan vidi, posumnja u Đavla.
Pa Golubom Depešarom mi pozvasmo Pavla!

Do tad nisam znao, vjeruj, ko je bio Pavao
Al’ od tada, brate dragi, samo njeg sam sanjao!
Kako tjera vraga Pavle i Knjigom mu prijeti
Kako vitla svetim mačem, seljane nam sveti!
Govoriše da je duše Pavle po selima krao.
Kakav je to čovjek, brate, niko nije znao.
Priča(še) narod da se noću – da po drvima vere,
i da niko ne viđe ga – da jede il* sere!
Ko ne sere Čovjek nije, niti je Životinja!
Svako mora srati govna, pa čak i sirotinja!
Eto tako poče sve to, tog Pavla smo zvali
Da nas spasi crne muke, iz govana vadi!

K`o što rekoh na početku dođe i taj petak
Ispred kuće čekaše me moj shura i tetak.
Pa krenusmo prema trgu gdje je doček bio.
U selo naše na magarcu Spasitelj je stig’o
Oko njega mašu djeca, starci nude hljeba.
Al` Pavle kao sjever hladan, nikoga ne gleda.
Jahao je kao vođen nevidljivom rukom,
sjahao, parkir*o mazgu i u krčmu uš*o
Tu pred krčmom čekali smo skoro čet*ri sata
kad izađe Pavlov glasnik i dreknu sa vrata:

O seljani, u ime Svete Knjige i Boga,
Odluka je pala riješeni ste problema!
Za vas će Pavle Sotonu iz sela protjerat
On sa Vragom bitku bije trista godina!

Pavle ce vas riješit`, braćo, nesvetog problema,
riješit će vas svih demona i duhovnih dilema.
I da znate tu u selu Pavle će prebivati.
i dok on tu je, znajte – niko vas ne smije dirat*
I vi ćete ga hranit*, braćo, pršutom i sirom,
a kad ižedni ga Đavo (crni), onda rakijom i vinom!
A na kraju treba dati (Pavlu) simboličnu platu
Zlatne zube prima Pavle, ko nema u džepu il* na vratu!
Pa svo zlato porodično donesite za njega.
Visoka je cijena Spasa, jer svakome treba!
Danak Bogu plaćat valja, jer ste se zadužili.
Da nam nije bilo njega sad bi se ugušili.
Hajte sada kući, ljudi, i sutra oko zore
Vražju glavu donosim vam, skupite se ovdje!
A da proslavimo Božiju volju trebaće nam loze,
rakijice falit* ne smje, a djeci dajte boze!

I ko duha Pavla nesta, u kuće zaključa se selo,
i kroz prozor virne samo ko je virit* smJeo.
U šljiviku iza crkve, Ostoja se kleo,
sjenu neku viđe kako lebdila je selom.
Nikad duže noći braćo, oj osvani dane!
Oka sklopit nisam mog*o, čekao da svane.
Ušutilo selo cijelo, osluškuju svi brižno
Tišina samo, nije valjda spasitelj premin*o.
I jutro osvanu zlatno, o nebeska silo!
Narod prema crkvi žuri, da nije Pavle stig*o.
Pred crkvom žive duše nema, al nađoše na gredi
Ekserom prikucan papir i poruka slijedi:

“Hvala vam na gostoprimstvu, kajmaku i siru,
i na zlatu porodičnom, na rakiji i vinu.
za zlatne zube zahvaljujem, za lance i bogatstva
hvala vam na svemu braćo, i zahvaljuje vam mazga.
Đavla nisam uhvatio jer ga nije bilo,
Đavla vi ste izmislili, Bog da bi egzistir*o
Dualizam kotač svijeta tjera, zlo dobrome treba
da opravda mu postojanje. Bez pakla nema neba.
Kontrolor Straha ima stado, a stado ima Boga,
i dok svako svoja posla gleda, biće kako treba.
Al* Zlo ko Zlo je osobina, svojstvena za ljude,
tu ni Krst ni Kaiš ne djeluju kad popuste uzde!
Prosulo se Zlo u mene još kad sam mali bio.
Ja sam braćo kršten Vatrom, Kaišem i Britvom.
Pokušavo sam biti dobar, kunem vam se Titom,
al* ko što otac moj bi rek*o: “Ljuto ne ide sa pitom!”

Ja sam čeljad žensku zakl*o, onda ih zapalio
i sjecno Marka bricu, jer mi je brčine pokvario!
A pokraj Svetog Mosta, gdje ste našli malog Jozu
za protokol samo, isti jeba ga koji ga i prikla!
I ostalih šestoro sam ko njive nožem oro’.
onako samo jer sam htio, nije da sam mor*o.
I duše sam po selu krao, nisam jeo, nisam srao,
i nikoga mi nije žao, šansu sam vam dao!
Ni vi braćo cvijećke niste, dugo sam vas gled*o,
Rasim ženu masakriro, Slobo dijete jeb*o,
Incesti na dnevnom redu, ovaj brat i otac onom,
a nedeljom svima oprošteno, i pastor drži govor.

Jevanđelja ovo ono, spašenje na putu,
U džepu krst i loza, onda ide se na žurku,
da i pastor malo zaorgija, da opusti dušu,
hajte vamo djeco, dajte pastoru po pusu.
Ja sam Božji Čekic, to je davno Tata rek*o,
i čudni su puti božji, i nekad odu preko,
s one strane svijeta slova drukčije se mjere.
oko za oko još važi, lijeva desnu ruku pere!

Eto tako braćo moja, ja sam ovdje gotov
a sela malih bezbroj ima, valja mi za poslom.
Mir sa vama, o seljani, i nek ste mi svi zdravo.
I znajte da vas Pavle voli! A ispod potpis: „Đavo!“

Ni sad, ni tu.
Ko ZloDuh prati me na Javi i u Snu.
Nagovara na Grijeh i Blud.
Iznutra kožu grebe, Zavija ko vuk.

Znam da je tu Glas bez Oblika,
Ples EktoplazMe ŠuM.
Na razuma me tjera rub.
Jezikom podlih zbori, Vuče me ka dnu.

Znam da je tu Brat po Šejtanu i Saputnik u Zlu!
Krv krije Tajnu Svirepu.
Tajnu zla da
Zvijer i Čovjek jedno su.