Šaman seksi, priča med…
Sve je zvučalo ko plan.
Po njemu smo okitili svijet,
po njemu navili smo sat.
Držali za riječ
i čekali na znak.
Jalov zdenac molili za krijep…
Ko je mogao da zna?
Kurira kurac pun,
a nijedna dobra vijest.
U vino voda nije našla put,
nit iz sranja curi med.
U tišini živi gluh,
u mraku skućio se slijep.
Samo kuću nema lud
i čeka obećani svijet.
Izlizale se lampe od trljanja.
Na antiseptik molitve su davno oguglala zla.
Od konjice ni trag, po šalu došo’ vrag.
Al od želje srce zajeb ne vidi.
Jednom talac sna o vrhovima dna,
insan kopa dok je živ.
Rodila zla, kipe ludilom…
Kukolj se na korov primio.
Žetve ko kletve,
al kakvo sjeme takav rod.
Ruke klonule od držanja za riječ,
Trnu dlanovi od molitve.
Al’ neće iz sranja med.
Neće med.
U čudo neće riječ,
džaba mantre plemena.
Uzalud sva vradžbina i ples,
Iz vode vina neće kap.
Krugu tražili smo rep,
vrh sanjali smo dna.
U jalov zdenac želje šaptane,
al’ ko je mogao da zna…
Što je dublje korijen više slavi dna.
Na antiseptik istine je davno oguglala laž.
Od konjice ni trag, govna do grla,
od drveća se šuma ne vidi.
Jednom talac sna o vrhovima dna,
insan kopa dok je živ.
Sve mir. Svemir. (Ad infinitum)
Sjever, jug, istok, zapad, sve smo probali.
Glasove iz druge ruke u bezdan pratili.
Lažne proroke, šamane, govornike, šarlatane.…
Sve smo našli, samo nismo mir.
Zmijska ulja, eliksire, sve smo kušali.
Laž do zadnje kapi pili, laž mamurali.
Probali smo čaše razne, polupune, poluprazne.
Žedni bili, žedni ostali.
Probali sve od sadake do svete iznude.
Od trnja vijenca mučeničkog do zlata krunice.
Od samoća samostana do Jet seta Vatikana.
Džaba sve, u čudo neće riječ.
Probali smo drugi obraz, al dug je bio dug.
Naplatili debelo svako oko, svaki zub.
Od “Oprosti, ne znaju sta čine!” do ognja pravde Hirošime,
čitav put je bio uzalud.
Nije za nas bio spas i obećani svijet.
Od milosti do genocida probali smo sve.
Od zvijezde iznad Betlehema do sazviježđa Mathausena…
džaba sve, iz sranja neće med.
Sto je dublje korijen više slavi dna. (4x)